Sistemski eritemski lupus (SLE) je hronična autoimuna bolest posredovana anti-nuklearnim antitelima sa značajnom varijabilnosti među pacijentima u njihovoj kliničkoj prezentaciji, progresiji i odgovoru na lečenje. Kod otprilike 80% pacijenata, tok bolesti karakterišu nepredvidive egzacerbacije koje se smenjuju sa mirnijim periodima.
Ciljani tretmani koji sprečavaju egzacerbacije bolesti umnogome bi poboljšali ishode kod pacijenata sa SLE. U tom cilju, analiza imunih ćelija periferne krvi korišćenjem protočne citometrije i genomike omogućila je identifikaciju imunoloških promena povezanih sa fazama aktivnosti bolesti. Među njima, ekspanzija i aktivacija T folikularnih pomoćnih (Tfh) i T perifernih pomoćnih ćelija (Tph), plazmablasta i proinflamatornih monocita pokazuju povezanost sa pojačanom aktivnošću bolesti, uz istovremeno smanjivanje populacije dendritskih ćelija (DC) i NK-ćelija. Međutim, dokazi sve više ukazuju na heterogenost u transkripcionom profilu pojedinih pacijenata sa SLE. U pokušaju boljeg razumevanja imunološke osnove ove heterogenosti, više studija je pokušalo da identifikuje „klastere“ pacijenata sa različitim transkriptomskim profilima i fenotipskim osobinama, ali mnogi odgovori još uvek nedostaju.
Cilj
Cilj ove studije bio je utvrditi imunološki profil povezan sa fazama pogoršanja bolesti kod pacijenata sa sistemskim eritemskim lupusom, te istražiti klinički značaj svih uočenih razlika tokom i nakon egzacerbacije bolesti.
Metode
Multiparametarska protočna citometrija korišćena je za ispitivanje 47 imunoloških ćelijskih populacija u perifernoj krvi zdravih osoba u kontrolnoj grupi, zatim kod pacijenata sa klinički mirnim SLE, te kod pacijenata sa egzacerbacijama SLE na početku studije, kao i na kontrolnim pregledima nakon 6 i 12 meseci. Pacijenti su grupisani na osnovu identifikovanih sličnih imunoloških profila, sa praćenjima promena tokom vremena. Parametarske ili neparametarske statistike korišćene su kada je to bilo potrebno za procenu povezanosti određenih ćelijskih fenotipova sa kliničkim i laboratorijskim parametrima.
Rezultati
Identifikovano je pet klastera pacijenata sa različitim fenotipovima ćelija periferne krvi, koji su imali međusobno različite odnose broja pacijenata sa aktivnim i mirnim SLE. Pacijenti sa povećanim brojem perifernih T pomoćnih ćelija i aktiviranih B ćelija najčešće su bili u egzacerbaciji na početku studije, a isto tako najčešće ostajali u aktivnoj fazi ili u egzacerbaciji tokom naredne godine ukoliko su zadržali ovaj ćelijski fenotip na kontrolnim pregledima. Nasuprot tome, pacijenti koji su imali povećane T pomoćne (Th) ćelije bez promena u B ćelijama, ili koji su imali povećane Th 1 ćelije i prirodne imunološke ćelijske populacije, uglavnom su razvijali mirnu SLE na kontrolnim pregledima. Značajan deo pacijenata sa SLE imao je bitno umanjenje mnogih imunoloških ćelijskih populacija tokom egzacerbacije, i povećanje ovih populacija tek nakon njenog smirivanja.
Zaključak
Fenotipizacija ćelija periferne krvi kod pacijenata sa sistemskim eritemskim lupusom otkriva nekoliko različitih imunoloških profila koji mogu pomoći u stratifikaciji pacijenata u vezi sa prognozom i lečenjem ove bolesti.
Izvor: Manion, K., Muñoz-Grajales, C., Kim, M., Atenafu, E., Faheem, Z., Gladman, D.D., Urowitz, M., Touma, Z. and Wither, J.E. (2024), Different Immunologic Profiles Are Associated With Distinct Clinical Phenotypes in Longitudinally Observed Patients With Systemic Lupus Erythematosus. Arthritis Rheumatol, 76: 726-738. https://doi.org/10.1002/art.42776